get to know me.. Samo čovjek ima visinu sa koje može pasti..

16.07.2007.

Znaš li
kako je kada si dugo sama
sa svojim mislima
koje te opsjedaju
kao najgori neprijatelji
i godinama te progone
čineći tvoje postojanje naizgled nebitnim?

Sjećaš li se koliko si se željela osloboditi
straha
predrasuda o samoj sebi
svega onoga što su drugi govorili
upirući prstom u tebe?

Jesi li ikada mogla znati koliko će dugo oporavak trajati
i da ožiljci bole dok zacjeljuju
više no onog trena kada su nastali?

Kada je sve loše naizgled prošlo,
jesi li osjetila sigurnost
usudila se nazvati je srećom
unatoč svemu što te nekada kočilo?

Jesi li?

Iskrena si?

Zašto onda boli kada si sama?

Zašto opet ništa ne vrijediŠ?

Zar je tako malo dovoljno?

Zar je sve ono što imaš nedovoljno?

Nađi snagu tamo gdje je imaš
gdje je iskrenost pružena
i više
nemoj
nemoj
nemoj se osjećati nedovoljnom.

Možeš li to?

(zašto ne odgovaraš?)

- 15:11 - Komentari (10) - Isprintaj - # -

12.06.2007.

Image Hosted by ImageShack.us


Jasno mi je,
nisam dio
onoga što je nekada bilo.
Ne znam što te čini
onime što jesi.
Poznajem te sada,
dok ležiš pokraj mene,
dok ti milujem čelo,
drukčiija no što sam ikada bila.
Sve mi je ovo novo,
i ti to znaš..
sreća, iskrenost,
no ponekad me ubija tajnovitost
svega što je bilo
dok nisam poznavala tvoj osmijeh
o kojemu sam postala ovisna,
po prvi put
sretna,
nesputana.

Pitao me jesam li napokon sretna
živim li sada ne zamjerajući,
jesam li odbacila tugu,
zaboravila svu dramu
i prepustila se "njemu"..
Nisam mu lagala,
ipak me gledao
slomljenu
slabu
ovisnu
zavaravanu
nesretnu.

Iskreno sam odgovorila
bez imalo dvoumljenja
bez imalo srama
i lažnog poštivanja nekadašnjosti.



Sretna sam..
ovaj put jer sam iskrena.
Nema skrivanja,
moja je prošlost tebi otvorena,
ne mogu reći da je beznačajna,
no meni je postala potpuno trivijalna.
To sam nekada bila ja,
iako se i tada nisam shvaćala.

Da..
Jasno mi je, nisam dio
onoga što je bilo,
što te usrećivalo,
koga si volio
i tko te imao.

Želim biti nešto novo,
želim biti ono "sada".

Sretna, po prvi put u zagrljaju
ali ne usamljena.

Ma znala sam biti ugrožena.
Ljubomorna.
Shvaćam da za to nemam razloga.

Ulazim u tvoj svijet onoliko koliko mi dopuštaš.
Znat ću onoliko koliko mi želiš reći.
Samo te molim, nemoj šutjeti.
(to ne bih mogla podnijeti)

Sretna sam.
Nisam više ista.

- 00:24 - Komentari (14) - Isprintaj - # -

11.05.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Šutnjom rečenice
uspavano krećem se sobom
okružena bjelinom armiranog betona
drvenim koracima laminata
sparinom ustajalog zraka
prigušenim šapatom krošnji
ostajem puna sumnji
unutar svoga podnevnog mraka
posve obmanuta
iznenađena
zaluđena tobom.
Misli me vode
dalje i dalje
u dijelove
za koje
ne želim priznati
postoje.
Ne volim ovo
dio mene
uvijek
bez iznimki
neizrecivo točno
i precizno javi se
unosi smutnju
razmuti racionalno
stvara nestvarno
nepotrebno
podrhtavanje glasa
lupanje srca
zbunjeno
i takvo je samo
moje
neshvativo razmišljanje.
Prepuštena sam noćas sama sebi
u oazi cimetnog mirisa
okusa slatkastog meda
razmišljam o tebi
ispijajući čaj na vlastitoj
terasi samoće
i čekam Mjesec
neka sa mnom zaplače.



- 22:06 - Komentari (22) - Isprintaj - # -

01.05.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Tonem
u san
smiren
ali nepouzdan.
Govorim u vjetar,
neka nosi ove riječi,
neka se zna..
što sam oduvijek željela
o čemu sam oduvijek maštala
ovaj put sam i dobila.
I danas
kao i jučer
gledam na sat
i ova večer
nestaje
uz večer prije
kojoj je prethodio dan
kao iz snova satkan
kao iz mjesečine rođen
kao za nas stvoren.
I tonem u
mekoću
zagrljaja
čistoću
osjećaja
bez imalo krivnje
nema mjesta za žaljenje
kajanje
nema potrebe za osvrtanje
plakanje.
Vidim to sada
dok san mi stiže
jasnije no ikada
u magli igre koja seže
do mjeseca
i zvijezda
želim sanjati
i biti
dio sna
i ne, hvala na pitanju
ne želim biti probuđena..

- 00:07 - Komentari (13) - Isprintaj - # -

18.04.2007.


Image Hosted by ImageShack.us



Razmišljam
a znam
bolje,
znam
tako ne smijem.
Ne razmišljam,
iako trebala bih
znam.
Sve naizgled
ima smisla
samo meni
i nikome drugome
i ne znam
što da radim
što da kažem
kako da se ponašam
kako da prestanem.
Želim biti sretna.
Kako?
...
Odgovor nemam
izgovor ću naći
znam da neću priznati
i sreća će mi pobjeći.
Ne, ne smijem
to dopustiti
i zato ću
u tišini ove noći
zanijemniti
i
zatomiti
glasnoću svoga srca
ritam kojime hodam
dišem
živim.
Tišina
pulsiranja
biti će samo moja
..
nitko neće znati
i neće moći od mene pobjeći.

- 23:33 - Komentari (17) - Isprintaj - # -

05.04.2007.

Image Hosted by ImageShack.us

Stara proročica
usred svoje kule
vizija
snova
predviđanja
iznad sunca
današnjice
i oblaka
sutrašnjice
sjedi nadmoćno
kao da zaista
vidi
zna
shvaća.

Dosada nije griješila
čak ni kada je u Amonu
osudila ljepotu Andromede
na milost i nemilost
čudovišta Krete.
Ona vidi zaplete sudbine
bolje no Moire
i Parke
božice rođenja
umjetnice niti
suđenice sa moćima
kojima nadmašuju čak i bogove
tri sestre sudbine
Klota započinje,
Laheza vodi i čuva
Atropa određuje kraj.
Ova Proročica sve vidi.

Ona prati put
kojime se kreću niti
naše međusobne isprepletenosti.

Vidi naše iskidane niti
što su nekada predstavljale sponu
dvije duše.
Ona je ta,
koja za razliku od nas,
zna
zašto
kako
kada
se naše klupko otplelo
i razdvojilo
dva životna puta
stvarajući
ne samo udaljenost naših gradova
već i različite poglede na
svijet
budućnost
nas.

Pitala sam je u snovima
koji su u zadnje vrijeme više nalik
na noćne more
zašto je nešto što se isprva činilo tako
ispravno
iskreno
idealno
od tog istog početka
bilo osuđeno na propast?
Nisam u stanju
prihvatiti odgovor
ne želim
priznati
slabost ljudi
našu nemogućnost da sami
stvaramo sreću.
Strašna mi je pomisao da
unatoč uloženomu trudu svi pokušaji
propadnu
sve nade
nestanu
a ljubav je nemoćna
naspram vremena.
i Ti, i Ona i ja,
svi znamo
koliko sam vjerovala
druge razuvjerala
tebe,a ponekad i sebe uvjeravala
'može se,
izvedivo je'
da bi nakon svega
krojenja
plesanja
računanja
i pretvaranja
vremena
među nama nestalo
osnove svega.

I tražim odgovore, a Ona me gleda
zašto u njenim očima osjećam sažalijenje?
Ili je možda ovo vidjela već previše puta?
Jedna duša
dvjesto pedeset pitanja
i jednako toliko zabluda.
Prokletstvo sveznajućih je zakletva tišine
i ona ju slijedi unatoč našim molbama.
Te noći odgovorila mi je nijemo
pogledom
koji me i sada prati.
Samo Ona i ja znamo sva pitanja,
ja ne naslućujem odgovore koje Ona zna,
ali osjećam da iako si ti otpleo i odbacio
naše niti
naći će se netko
za mene,
makar na tren
netko će me uočiti
u gradskoj gomili
pomisliti
'mogao bih ju voljeti'
ja ću mu se osmijehnuti
i nadati se
da Ona to vidi
Ona ga je poslala
Ona se smiješi.




- 20:41 - Komentari (22) - Isprintaj - # -

27.03.2007.

it's all in my head.. :) znam što mislite,ali ovo je maštanje.. :) pusa
Image Hosted by ImageShack.us

Šapćem ovo tebi
nitko drugi ne zna
slušati
ne želi
čuti
riječi nošene vjetrom
ovo je moja ispovijed
svećeniku noći
crne kose
i svijetlih očiju.

Možda i bolje da nitko ne zna
noću molim da me jutro ne pronađe
jutrom kunem svjesnost postojanja
Sunce molim za zalazak
Mjesec za zaštitu
Tebe za zagrljaj
iako znam
ne smijem
znam
ali želim
tajna ispovijedi
dragi moj
ti si taj
za čijim zagrljajem žudim
u noći samoće
koja traje
beskrajno.

Skrivam te
jer nitko ne zna
nitko ne zna
jer nitko ni ne pita
samo jure
pored mene
u hrastovoj šumi
bez obaziranja
na stari panj
na kraju proplanka
tamo iza
visokih jablana

negdje daleko
sjeća li se itko?

Odustajem
svaki dan iznova
i tako danima
u tišini vlastitih misli
povučena
izmorena
usamljena
kakvu si me i našao
takva sam srljala
u propast
a da nitko nije ni znao.

Moj svijet mijenja ruho
dok carevi postaju
sve dalji
i crniji
Ti dolaziš
pod maskom
mi govoriš sve što drugi smiju čuti
a u pismu
nježnog tona
ispisane stranice
čežnje za ljubavi
govoriš sve ono što drugi nisu čuli.

I što sada?
Budi moj
želim ali ne smijem
Budi tu
uz moju osamljenu sjenu
Budi onaj
koji me zaista želi
Budi sve
što trebam.

Nitko neće znati.
Samo ti i ja,
ova nas ispovijed veže
ali ne i imenuje
noć čeka
na
nas dvoje.

- 22:12 - Komentari (17) - Isprintaj - # -

22.03.2007.

razmišljam već duže da ovo napišem..čekala sam pravi trenutak..Pusa!!

Image Hosted by ImageShack.us


Kako sam te pronašla ?
možda si ti mene
usred hrpe lažnih prijateljstava
neznanaca
dvoličnosti
naše je prijateljstvo izniklo
ne želim reći
kao cvijet poslije kiše
jer nema dovoljno
crvenog
bijelog
cvijeća
rosnih latica
znam da su ti zumbuli
najljepši
ali vjeruj mi,
oni rastu u ljubičastoj sjeni ljubavi
koju za tebe osjećam.

Čudno je osjećati
ono što sam oduvijek htjela osjećati.
Jedan pogled na
toplinu smeđega pogleda
koji me pratio
i sa mnom dijelio
osmijeh
jučer suze
danas znam-trebaš mi
sutra ne bih znala kako bih bez Tebe.

Daješ mi snagu
savjetima.
Potpora si mi
čak i kada sama ne znaš
kako dalje.
Ono si što sam oduvijek
potajice željela
sanjala
zamišljala.
Napuštaju me riječi
odbacujem ih
nedostojne su Tebe opisivati.
Poželim uzet kist u ruke
ali ni duh Renoira ne može mi pomoći
da oslikam idilu obitelji u koju te ubrajam
Picasso prije no što je svoje misli
razlomljene
slagao ni po kakvome
posebnome pravilu
nazvao bi te gospođicom,
Avignon te čeka.
Ja nemam njihovu ruku
majstora boja i oblika.
Imam samo ove riječi
i nazivam te sestrom.

Sjećaš li se petka navečer
i crnila koje nas je obuzelo
refleksijama na trenutne situacije?
Pitale smo se: zbog čega se budimo jutrima?
Sve oko nas
problemi.
Nizaju se bez milosti
i prestanka.

Razmišljala sam sinoć
u sitne sate samoće
i našla sam razlog.
10 znamenki
dijeli me
od savjeta
kojeg cijenim
tvoje riječi
moja utjeha.


Prijateljice
uvijek ćeš me imati
moja ljubav tvoja je.

- 15:07 - Komentari (17) - Isprintaj - # -

17.03.2007.

ovaj je post osobne tematike, ispovijed duše..nema baš neke umjetničke izražajnosti..samo mi je trebalo ovo napisati..pusa svima

Image Hosted by ImageShack.us

Vjeruj mi kada ti kažem..

Volim te,
Ti si mi sve,
Ne bih te nikada povrijedio.


Uvijek si koristio
divne fraze
voljela sam čuti
isprazne riječi
voljela sam
zavaravati se.
Osvojio si me
prvog dana ljeta
stojeći kraj mene
pored kuće
ispred vinograda
ispod zvijezda.
Večer je mirisala
zavodljivo
tipično ljetno
bezbrižno
varljivo
nisam htjela priznati.
Prvi zagrljaj
došao je prirodno
a poljubac je bio kratak
u svojoj zanesenosti
ludila
u koje smo se oboje tog trena uvjerili.
Sunce nam je nudilo
miris borova
slane valove
zagrljaje na klupici s pogledom na rivu.
Četvrtog si mi dana rekao
one dvije riječi
koje neki nikada ne izgovore.
Sumnjala sam tada
u tvoju iskrenost
govoriš li to
samo zato da zapečatiš
ugovor o neobveznoj
ljetnoj ljubavi?
U sekundi prevrtanja
shvatila sam
ili sam tako mislila
želim biti uz Tebe
na otoku sreće
na našemu zvoniku
s pogledom na grad.
U toj sam kratkoj sekundi
svojim odgovorom
i ja tebe
izabrala sve ono što je slijedilo..
20 mjeseci
625 dana
predanosti
ljubavi
izdržati udaljenost
grad-otok
samo 4 sata vožnjom
a opet se ta 4 sata
dogode jednom
u dva mjeseca
čeka se spasonosno ljeto
teško je, da, znam
svakim jutrom utvrđujem
tu lekciju
ali ne odustajem
kada je malo teže
ne ako je nešto vrijedno
borbe.
E tu smo različiti?
Nisam znala.

Volim te,
ali hladim se.
Ti si mi sve,
ali daljina mi smeta.
Ne bih te nikada povrijedio
ali moram razmisliti.


Kada se kod tebe pojavilo to 'ali'?

- 11:53 - Komentari (10) - Isprintaj - # -

08.03.2007.

Checagou

Image Hosted by ImageShack.us



Otok sa jednim stanovnikom
luksuzna vila sa jednom
jedinom stanarkom
koja se u svojih 20 godina
osjeća
kao prva
došljakinja na,
znam
znam
Jean Baptiste Point du Sable,
na tvome već otkrivenome
porječju.
Željela bih da se Arawak
Potawatomi
vrati
crnilu odakle je i došao
Hispaniola te čeka
raširenih ruku.
Moj dom tada ne bi bio
ovdje
usred mnoštva
a opet nevidljiva
home
sweet home Dearborn

moja neoboriva tvrđavo
žalim što si takva
nova
snažna
kamena
žalim što su te obnovili
ne
nisu smjeli
postaviti ove visoke zidine
dati mi izgovor za skrivanje
poricanje
život u sjeni.
Slabim u tami
nadolazećih
ne želim vidjeti budućnost
ma kakva god ona bila
želim
zaspati
ne probuditi se.
Putujem u
Snove
Od dana ovog,
4. ožujka 1837.
Laku Vam noć.
Nemojte me buditi.
______________________
Extra info:

Chicago

-današnje ime grada nastalo je od riječi checagou, koja je opisivala močvarno područje
-Jean Baptiste Point du Sable-u sedamdesetim godinama 18. stoljeća prvi doseljenik Haićanin afričkog porijekla, naselio se na nasipu rijeke Chicago. 1795.
-Arawak- narod, domorodačko stanovništvo Hispaniole
-Potawatomi-rasa Američkih Aboridžina koja je u početku naseljavala područje danas znano kao Chicago
-Dearborn- tvrđava uništena u masakru tijekom rata 1812, ali je bila ponovo izgrađena 1816, te je ostala u upotrebi do 1837.
-4. ožujak 1837- Chicago dobio status grada

- 19:11 - Komentari (22) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.